HabjanicBags

Unique handmade bags made ​​of paper, metal, wood, textiles and leather

Rock & Roll u srcu a Rokoko ponuđen kao kap vode na dlanu ..

Ne, to nije preslika stila koji zamalo da nije medijski ili licencno stigao na šesnaesti istočni meridijan.Uostalom, Napoleonovi mušketiri su svojedobno stigli tek do Savskog mosta, no nisu ga prešli.

Da, Danijelove torbe su zreo odraz, s faznim pomakom zrelosti, znatiželjnog duha sretnog novovalnog djeteta. Prelomljene slike, nerijetke geometrijski čiste plohe i njima suprotstavljene krivulje drvenih drški i okvira, nenadane kopče, blagi tonovi i prividna suzdržanost koji neumitno vode do strastvenih detalja i prosvjetljenja; sve je to novovalna poputbina samostalnog dizajnera iz Dubrave.

Suptilna, odmjerena erotika torbe u obliku stilizirane crvene ruže odaje i zrelu osobu i razigranog artista u isto vrijeme, upravo takvu osobnost koju sve Danijelove torbe impliciraju u njihovih vlasnica.

Glamurozne torbe napravljene od kaširanog papira? DA! (Iako američki carinici jednom prilikom u to nisu povjerovali.)
Djelo hrvatske mode izloženo u stalnom postavu renomiranog nizozemskog Muzeja torbi? DA!
Ekološka osviještenost bez prenemaganja je moguća? DA!

Rana zanesenost za slobodnim izražavanjem uronila je Danijela u glazbu. Rock and roll je bio u njegovu domu, njegovi bratići nose spomenicu novog vala; njegov crtački i slikarski talent doživljavao se tek kao produženje muzikalnosti, eksces koji nosio neznau klicu za budućnost.

Udaljeno predgrađe je bilo nesumnjivi centar stvaranja mikrosvijeta, sa svojim psihodeličnim cvjetnim vrtovima, kućama čudnih kuteva, slikovitim kvartovskim čudacima. Da, i s analognim informacijama o onom velikom svijetu koji leži iza tvornice čokolade, informacijama (de)formiranim tako da su neizbježno stvarale poticajne mitove i pritajenu stvaralačku strast u srdačnom kvartovskom okružju.

Svakoga njegov usud ulovi kad tad, većinu na kraju a za to su obično sami krivi.
Stvaralačku strast kao svoj usud Danijel je prigrlio u punoj snazi i pretočio je u ženske torbe, nosive na domjenku i izložive u muzeju. Njegov samouki šik je utemeljen kako na potpuno osobnoj čistoj viziji u neglamuroznoj radionici tako i na nenazočnosti njegovog tvorca u modnim krugovima.

Vizija razigranog frivolnog blistavog uličnog rokokoa je oplemenjena djetinje naivnom izravnošću rock and rolla. Stilizirana psihodelija koja razigrava a ne upokojuje mozak, apstraktni motivi koji nisu teleportirani iz Exata 51, varljive egzotične naznake koji nisu nastale na pijesku Orijenta nego u vjetrovitim prašnjavim popodnevima periferijskog djetinjstva. Za sve navedeno nije potrebna stroga estetika nego širom otvorene oči prema svijetu.

Pridružimo se ovom osviještenom zrelom glamouru na zagrebačkim ulicama.

Sretna djeca Mirkovićevog filma nisu umorna. Dapače!